Dopis Udruge cvjećara za kabinet Ministrice poljoprivrede

Vrijeme potrebno za čitanje: 4 min

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
n/r
kabinet Ministrice poljoprivrede
Marije Vučković

Poštovana ministrice!

Javljamo Vas se ispred Udruge cvjećara ludbreške regije u ime svih cvjećara ludbreškog kraja. Naš ludbreški kraj, je kraj gdje ima najveći broj proizvođača cvijeća i direktno smo pogođeni i trpimo posljedice korona virusa.
Naime cvjećarska proljetna sezona traje od 15.03. do 15.05. Ta dva mjeseca su nam najveća sezona tijekom godine. Mi smo cijelu zimu, od listopada kad su počele dolaziti prve sadnice, njegovali, sadili, zalijevali, brinuli, grijali svoje cvijeće koje je sad u plastenicima i staklenicima spremno za isporuku, a nemamo kome sad isporučiti i prodati. Tržnice su zatvorene, a i one koje rade su nam direktno rekli da sa cvijećem ne smijemo dolaziti već samo se može prodavati prehrana. Svjesni smo da je naše cvijeće je luksus i nije nužno potrebno za život, ali mi od njega živimo, cijele naše obitelji i naši zaposlenici.
Svoje cvijeće plasiramo na organiziranim sajmovima diljem Hrvatske, na tržnicama i sajmovima, u trgovačke centre, izvozimo u susjedne zemlje. Sajmovi cvijeća su odgođeni, tržnice se zatvaraju, granice se zatvaraju, trgovački centri koji nisu prehrana su zatvoreni i mi jednostavno nemamo kamo sa svojim cvijećem.
Uloženo je jako puno novaca, dobavljači čekaju da počne sezona i da im onda mi počnemo plaćati svoja dugovanja jer imamo s njima dogovoreno naplatu nakon sezone. Cvjećarstvo je i prije ove situacije sa virusom bilo u velikim problemima, ne primamo nikakve poticaje od države za svoju proizvodnju, cijene cvijeća su nam iste već 30 godina, a troškovi su nam se povećali drastično, od goriva, sadnog materijala, zemlje, radne snage, apsolutno svega, a mi smo i dalje svoj konačni proizvod prodavali po istim cijenama kao i prije 30 godina. Nismo se žalili jer smo naučeni raditi, raditi i samo puno raditi i biti zadovoljni i sa malom zaradom koju smo većim djelom dalje ulagali u proširenje i modernizaciju svoje proizvodnje.

Ali sad smo došli do ruba, ovaj korona virus koji razumijemo da je pogodio cijeli svijet i sve grane gospodarstva, ali mi smo ipak najviše stradali jer nam se on pojavio u najgorem trenutku, kad smo uložili sve što smo imali i kad smo dobili konačan proizvod ne možemo ga prodati već ga moramo bacati. Naše cvijeće je živo biće, ono se ne može „zamrznuti“ pa će se prodavati nakon što nam se situacija smiri, naše cvijeće se mora prodati sad, jer su biljke spremne za isporuku.
Svaka sezona nam ima bacanja, jer je to jako rizična proizvodnja, ovisimo o vremenskim uvjetima i ako se poklopi da vrijeme nije dobro i prodaja stane cvijeće i dalje raste i brzo više nije kvaliteta kakva mora biti i moramo uništavati cvijeće, i na to se nikad smo žalili nikome, uvijek smo to nadoknađivali sa drugim vrstama cvijeća i iz svoje zarade.

Za vrijeme krize smo se organizirali tijekom 2009. godine, okrenuli smo se trgovačkim centrima, osnovali smo Zadruge, krenuli sa izvozom i pronalazili načine za distribuciju svojim proizvoda, kad smo vidjeli da prodaja na tržnicama pada i da se nešto treba promijeniti, ali u ovoj situaciji smo mi bezizlazni i svakako trebamo pomoć od države. Cvjećarska proizvodnja je obiteljska, to su OPG-i i u proizvodnju su uključene cijele obitelji koje nemaju druge izvore prihoda već žive isključivo samo od cvjećarstva i imaju zaposlene, neki veći OPG-i i do 10 zaposlenih.
Nakon ove sezone, već u lipnju krećemo sa pripremama za jesensku sezonu, dolaze sadnice za jesen o kojima mi marljivo brinemo cijelo ljeto, po najvećim vrućinama, gdje opet treba dalje ulagati u proizvodnju i tako se vrtimo u krug, stalna ulaganja i proizvodnja kroz cijelu godinu, mi smo u cvijeću i strepimo 24 sata na dan, 365 dana u godini.
I sad ako nam propadne ova sezona, proljetna kad je cvijeće gotov proizvod i treba ga samo prodati, mi smo gotovi za sva daljnja vremena, i cijele naše obitelji i svi naši zaposlenici. Ne samo da cijele obitelji neće imati od čega živjeti već će nam ostati i svi dugovi prema dobavljačima sa kojima imamo dogovoreno plaćanje nakon sezone, a sve zaposlenike ćemo morati otpustiti.

Neki od nas se bave cvjećarstvom više od 40 godina i prenosi se s generacije na generaciju i sad je upitno da li će se moći nastaviti dalje s tim baviti jer ovaj virus može uništiti taj cjelokupan dugogodišnji rad.
Dosta naših kolega cvjećara je već i prije ovoga zatvorilo proizvodnju, sa cijelim obiteljima su otišli u inozemstvo i počeli život tamo jer su zarade od proizvodnje cvijeća stvarno minimalne, a rizik proizvodnje i ulaganja su preveliki, a nakon ove situacije smo upitni i svi mi ostali koji smo ostali u Hrvatskoj na proizvodnji cvijeća.
Vjerujemo da je našoj državi ipak stalo do nas cvjećara, do naše domaće proizvodnje i do radnih mjesta koje imamo i da ćete imati sluha za nas.

Apeliramo da nam se direktno financijski pomogne na više načina. Da se potpomogne u ovom ulaganju koje smo imali tijekom cijele zime u repromaterijal, grijanje, kao i da nam se pomogne u očuvanju radnih mjesta za naše zaposlenike. Svu svoju zaradu od prethodne sezone i još smo se zadužili kod dobavljača smo uložili u ovu proizvodnju i sad kad bi trebali prodavati i vraćati uloženo te namiriti dugove upitno je kako ćemo uopće preživiti sa svojim obiteljima i djecom jer smo bez prihoda.
Molimo Vas da se u poljoprivrednom sektoru napravi selekcija proizvoda koji su direktno najpogođeniji ovim virusom. Proizvođači povrća svakako nisu jer se njihov proizvod traži i više nego inače, ali smo zato mi sa svojim cvijećem u najvećem problemu.

Naš prijedlog za direktnu pomoć cvjećarima je :

-otvaranje tržnica, sajmova, tj staviti u ravnopravan položaj prodaju voća, povrća i cvijeća

-subvencioniranje ulaznih računa troškova proizvodnje u iznosu od 50 % za vremensko razdoblje od 01.11.2019. do 01.04.2020.

-subvencioniranje troškova najma prodajnih mjesta na tržnicama

Novosti

SOC Obrazac

Fitosanitarni upisnik i biljna putovnica

Poziv na predavanje - 05.03.2019.

Novosti u vezi rada udruge cvjećara ludbreške regije